[ ON ] 15 Novembar, 2009 01:15

Pisala sam ovde već i o Aleksi i o Ognjenu, samo ne znam da li sam spomenula da su njih dvojca jako dobri prijatelji... Kada je Ognjen u junu mesecu odlučio da se distancira od mene jer se po firmi već počelo pričati o nama dvoma, za to je donekle bio "krivac" Aleksa, koji je Ognjenu poslao famoznu poruku "Šta je kolega, ne hvališ se da privodiš koleginicu?" A onda je Ognjen tu noć mene pozvao van sebe u 03 da bi mi to pročitao... U svakom slučaju, tu je početak kraja! Aleksu sam jako mrzela zbog toga sve dok se nisam "otreznila" i razmislila i shvatila da je možda to bilo najbolje i da ko zna šta bi se dalje dogodilo da Aleksa to nije uradio, a da smo Ognjen i ja nastavili aferu...

Od tada sve funkcioniše po principu: Aleksa sve zna - nešto od mene, nešto od Ognjena, ali se pravi blesav! Ognjen se ponaša kao i uvek - kako vetar duva, a ja... Ja ludim... Ponekad mi dođe da odem u drugu firmu samo da ga ne viđam više, ponekad se pitam zašto on ne ode, ponekad me iznervira sama činjenica da on postoji a ponekad, ponekad mi je drago kad je tu! Već sam spomenula da radim u taxi udruženju... Razlog mog pisanja i objašnjavanja je posledica današnjih događaja... Neplanirano sam morala da odem do firme, zovem taxi, koleginica proziva moju adresu i pošto sam istrenirana da čujem i preko telefona, jasno mi je da se niko ne javlja... Taman kad mi je rekla da nema nikoga i pitala me da li hoću da proziva opet za minut-dva, pa ako ima nešto slobodno da mi javi, a ja potvrdila začula sam preko mreže Aleksin glas:

"Da li je stranka još uvek na vezi?"

"Jeste" - potvrdila je moja koleginica...

"Najavite kolegu _ _ _ za 15 minuta" - I kaže Ognjenov broj! Htela sam da se srušim... Zahvalila sam se koleginici i besno nazvala Aleksu 

"Pa dobro, da li si ti normalan koji ti je to fazon???"

"Nije fazon, pričali smo kod auta i čuo je da se niko ne javlja i rekao je da je to za koleginicu i da ga najavim, krenuo je"

"Nisam mislila kao fazon da neće doći, nego gde baš on od toliko taxista??? Ubiću se!"

"Mani se, treba onda još na sahranu da dolazim..." - Da, njemu je do zezanja...

Ognjen je došao, odvezao me na posao, nakon toga zvao dva puta, pa dolazio dva puta (drugi put sa Aleksom) a ja sam sedela za svojim kompjuterom, pretvarala se da me ništa ne dotiče a htela sam da vrištim - njegovo ime !!!

[ ON ] 13 Novembar, 2009 16:17

Ali ovoga puta zaista je bilo dosta! Dosta mi je svega! Tebe i tvojih stalnih "nadmudrivanja" sa mnom, dosta mi je toga da me svaki put ostaviš bez teksta jer ja još uvek odmeravam svaku svoju reč upućenu tebi! A mogao si... Mogli smo...

Mogao si da slušaš mojim glasom sve one slatke reči koje su mi ležale na srcu kad se spomene ime tvoje! Mogao si da slušaš pesme koje su bile "samo za tebe"... Veruj mi mogla sam sve, samo da si ti hteo... Sada, šta ti sada hoćeš? Da me vratiš u ono stanje ludila i bespomoćnosti? Opet bi da ti puštam pesmice za "laku noć"? Ne dragi moj, od sada pa nadalje ti sa mog broja možeš čuti samo jednu pesmu!

 

[ Generalna ] 03 Novembar, 2009 17:54

Znaš li kako mi je bilo danas? Dok ti je trebala pomoć oko programa na kompjuteru? Dok si sedeo skroz uz mene, lice na milimetar od mog? Srce je htelo da mi iskoči - a ti nisi ni primetio! U jednom trenutku mislila sam da neću izdržati, da ću se okrenuti tih nekoliko milimetara i poljubiti te, pa kud puklo da puklo... Al nisam - nisam imala hrabrosti...

 :((